Zemlja snova
Kat kad legnem, samo lezim, zamisljam stvari, sanjarim budna. Tako mi na pamet pada letelje kroz svemir, putavanje oko sveta za 80 dana, voznja balonom iznad Amazona, predivni jednorozi, krilata stvorenja kao sto su zmajevi... Cak nisam ni pod dejstvom psihoaktivnih supstanci, vec sam samo sanjar koji cezne za apsolutnom slobodom.
Po nekad, dok setam gradom, zamisljam sebe kako hodam po oblacima, kako gledam ljude sa visine dok uzurbano hodaju na posao, voze kao manijaci, sede u nekom cosku sa iglom u veni... Zamisljam svet kao carobno mesto, puno mira, bez terorizma, bez ratova, bez nasilja, bez mrznje i ljubomore.
Vidim sebe na hraley davidsonu, kako mi kosa leti metar iza mene dok vozim po nekom autoputu gde nema nikog oko mene, samo mozda po koja pustinjska lisica, ili orao iznad moje glave kako siri krila i pokazuje ljudima sta znaci sloboda. Dok sa uzivanjem gledam predele oko sebe ne razmisljam ni o cemu, samo uzivam u voznji, svetu, zivotinjama, i miru.
A onda ustanem, pogledam kroz prozor i vidim kisu, dva momka koja se biju, i molim Boga da ne potegnu nozeve, macku koja bezi od psa, i shvatim da je bolje da se vratim u krevet i sanjarim budna...